KARTOLINE, 16.11.-7.12.2021.
Stara doskočica rođena u vrijeme kad su „pisma“ stizala kao prijetnja ili direktive od narođenih političkih moćnika govorila je da ih šalju oni koji su „daleko od svojih“.
Kartoline su pak nešto drugo. Pače, posve drugačije. Jer kartoline šalju oni koji misle na vas, kojima je žao što niste s njima; oni koji svoj doživljaj novih obzora žele podijeliti s vama. Kartoline nisu banalne SMS poruke, nasmiješeni emotikoni koji stižu s mobilnih telefona a bogme ni fotografije digitalnih „šnelfotografa“ poslane WhatsAppom. Kartoline zahtijevaju pažnju, uloženo vrijeme, promišljanje o odabranom motivu te potrošen novac. Stoga su gotovo pa izumrla vrsta. Pravi pravcati artefakti iz prošlog svršenog analognog vremena.
Je li baš zato Maja Miškov svoje slike nazvala kartolinama? Možda jer u njima se ćuti vonj mora, opojni miris ružmarina i lavande koji cimaju emocionalne žice nekih prošlih svršenih vremena. Ipak, neka vas ne zavara blistavi mediteranski kolorit koji je oduvijek fascinirao i Murtića, Pulitiku, Nobila... ali i velikog Cezannea i impresioniste s francuskog juga. Istina kod Maje i čempresi nisu biljezi grobišta i „memento mori“ već hrabre vertikale što se – kao u Toskani – dižu put neba a tek jedna slika s tamnim predolujnim nebom daje naznaku možebitne drame. No to nisu tek idilični dokoličarski prizori s ljetovanja i idealizirana slika Mediterana koji – za razliku od hrvatskog turističkog slogana – nikad nije takav bio. Nisu to ni prvoloptaški motivi prepoznatljivih turističkih toponima, svih onih peristila, arena, portala, crkava i katedrala koje ponosno nose svoje kunsthistorijsko „ime i prezime“. Dapače. I kuće i crkvice su posve depersonalizirane svedene na bijele kubuse koji tu stoje (tek) kao dokaz života ili kao diskretni biljezi ljudske prisutnosti u tom čudesnom pejzažu. U tom blistavom koloritu juga.
Za reći pravo, ma kako zavodljive bile, one su tihi pratitelji ili epizodisti u priči čije su glavne uloge samo more, nebo i mediteransko raslinje. A oni bi se – usuđujem se predvidjeti – kod Maje Miškov u slijedećim godinama mogli lako lišiti svih figurativnih okova i pratitelja i postati samosvojne eksplozije njenog već danas čudesnog kolorita.
Zlatko Gall
Galerija KARTOLINE
LAUBA, 17.-20.6.2021.
Butique Art Fair NESVRSTANI
Kuća za ljude i umjetnost s ponosom predstavlja četvrto i dosad najbogatije izdanje Boutique Art Faira Nesvrstani! Unatoč nepovoljnim okolnostima, Lauba ostaje vjerna sebi u ustrajanju na valorizaciji suvremene umjetničke produkcije, povezivanju članova umjetničkog ekosistema te stvaranju nove generacije kupaca umjetnina.
Zato nam je jako drago pokazati da se najvažnija prodajna smotra suvremene umjetnosti u regiji ove godine vraća s posebnim kolekcionarskim atrakcijama te s pažljivo kuriranom ponudom predstavio 13 galerija iz Austrije, Slovenije i Hrvatske te selekciju od 21 nezavisnog umjetnika među kojima je i Maja Miškov.
Kroz presjek recentne umjetničke produkcije Art Fair Nesvrstani nastoji široj i stručnoj publici ponuditi najbolje od suvremene umjetnosti, kao i priliku za povezivanje različitih aktera umjetničke scene.
Od srca zahvaljujemo svim izlagačima, suradnicima, glazbenicima, volonterima i ostalima koji su doprinijeli u ostvarivanju ovogodišnjih Nesvrstanih.
IZOLACIJA, 13.-28.10.2020.
*Isola – Otok; talijanski j., imenica, ženski rod /'izola/
Život otoka, na otoku, s otokom, to je stvarno značenje ove Izolacije.
Otok oživjeti, osjetiti mu okuse, mirise i boje, svatko će to napraviti na svoj način.
Tako je nastala i ova serija radova. Inspirirana najviše otokom Visom, njegovim oblicima i bojama, čiju jedinstvenu, magičnu energiju nije teško prenijeti na platno nekome tko ga osjeća, a pri ruci mu je paleta od tisuću boja, kistovi i platno.
U svom radu autorica istražuje i stvara apstraktne interpretacije poznatih joj dalmatinskih krajolika, analizira svoj odnos s prostorom i vremenom, smjenama godišnjih doba, vezom mora i kopna.
Stilizirani oblici, s plohama zasićenima gustim namazima intenzivnih boja svojom emocionalnom toplinom nose ove slike, odražavajući jednostavnost prikaza i doživljaja bogatstva i prirodnih kontrasta otočnog krajolika u očima autorice i gledatelja.
Jednostavnost i odmjerenost oblika te razigranost kolorita definicija su kako ovog podneblja, tako i autoričinog rada.
U slikarsku je pustolovinu ušla zrela i samouka, bez akademske uvježbanosti pa umjesto zanata i vještine ulaže potrebu, uvjerenje i emociju.
Neopterećena predrasudama, Maja Miškov je suvereno i izravno slikarski progovorila.
N. Čizmić
Kistom u boju a prstom u more
Je li otok mjesto izolacije ili kontemplacije? Je li opjevana sura hrid u plavom beskraju samo za eremite i čeljad kojoj je teško putovati ili i za one duhovne kozmopolite i putnike koji drže da je guranje prsta u more poveznica sa cijelim svijetom a provincijalizam tek geografska odrednica? Maja Miškov je od ove potonje vrste.
Njen otok je u njoj baš kao i njegovi mirisi, kolorit, oblici i energija koji se – pa ma koliko nas u to uvjeravali - ne upijaju samo majčinim mlijekom već racionalnim odabirom. Izborom koji, kod onih boljih i najboljih, zatire svaku pomisao na kenjkavi lokalpatriotizam; kod onih koji geniusloci ne shvaćaju kao uze već trampulin za doskok u svijet.
Iako vješta crtačica Maja Miškov se odlučila za blistavu paletu intenzivnih boja bilo da je riječ o gotovo lazurnimplohama ili dijelovima s gustim namazom boje. Sučeljavajući ih u preciznim kompozicijama stiliziranih pejzažnih situacija postiže izrazitu ekspresivnst motiva kojoj su korijeni podjednako u učenjima Franza Marca i „plavih jahača“, u dubrovačkim koloristimaPulitici, Masli i Dulčiću, otočkom opusu Stipe Nobila ali i u mediteranskoj kolorističkoj eksploziji koja je skrojila današnje pitoresknu razgledničarsku vizuru Santorinija, Assosa, Milosa, Syrosa…
Unutar maštovitih Majinih kompozicija u skladnom suživotu stoje geometrijski stilizirane crkvice, kuće i seoski kućercite razigrane, gotovo apstraktne kolorističke „mrlje“ gustog namaza s prikazom mediteranskog raslinja. Kojim će od ova dva puta Maja Miškov krenuti nemoguće je predvidjeti no kojom se god stazom zaputila – onom koja vodi ka još naglašenijoj stilizaciji ili pak onom koja hrli u koloristički vatromet ekspresivne apstrakcije, zacijelo će i dalje ostati svoja. Kao talentirani autodidakt vjerna vlastitom instinktu, nervu i potrebi za slikanjem a ne trendovskim ili žanrovskim ladicama.
Zlatko Gall
Galerija
Online izložba
Gradska knjižnica Marko Marulić Split
Izložba Maje Miškov: Probudi me kad počne lito…
Godina se u Dalmaciji dijeli na dva dijela – ljeto i čekanje ljeta. Dok neki hiberniraju, neki to ljeto čekaju pokušavajući ga oživjeti, osjetiti mu okuse, mirise i boje, svatko na svoj način. Tako je nastala i ova serija radova, tijekom posljednjih nekoliko zima. Inspirirana najviše otokom Visom, njegovim oblicima i bojama, čiju jedinstvenu, magičnu energiju nije teško prenijeti na platno nekome tko ga osjeća, a pri ruci mu je paleta od tisuću boja, kistovi i platno.